
Zapošljavanje radnika je ozbiljan zadatak - od velikog broja ljudi treba izabrati onog pravog koji će se savršeno uklopiti u vaš tim i samim tim, ovo nije nimalo lak zadatak - kako od mora kandidata, znati ko je pravi?
Međutim, ni kandidatima nije lako doći do savršenog posla te se oni za pomoć obraćaju i drugim ljudima. Ponekad je to samo nagoveštaj koji od njih dobiju - gde ima slobodnih radnih mesta, a nekada to ide i do direktnog uplitanja druge osobe u njihovo zapošljavanje. To uplitanje može da se prikazuje na dva načina, kao veza ili kao preporuka. Oba se "slično" ispoljavaju, dakle kao nečije posredovanje, ali sa bitnom razlikom u načinu na koji se to čini, kao i u opravdanosti i u moralnoj ispravnosti.
Preporuka kandidata za posao
Preporuka pri zapošljavanju je nešto što ističe kvalitete vaših potencijalnih radnika i što ukazuje na to šta oni znaju. U tom smislu, preporuka vredi samo ako je od osobe koja je zaista radila sa kandidatom i dobro poznaje njegove radne sposobnosti (i dobre i loše strane) i može da ih potvrdi. Dakle, to generalno ne mogu biti roditelji, rodbina, a ni prijatelji sa kojima ne postoji zajedničko radno iskustvo. Svi oni mogu da potvrde kakav je kandidat uopšteno kao osoba, ali ako nisu zaista radili sa njim i delili i probleme i uspehe na poslu, oni ne mogu pouzdano znati kakav je on radnik i kolega. Neko može biti divna osoba za druženje ili provod, ali možda je u poslovnim uslovima netolerantan, nedovoljno ambiciozan, suviše bučan na poslu ili ko zna šta drugo...
U tom smislu, imajte u vidu da preporuke koje vam kandidati dostavljaju treba da prikažu objektivno njihove kvalitete. Preporuka je potvrda svega što potencijalni zaposleni ume da radi, govori o njegovim znanjima i veštinama, ističe kakav je kao kolega i kako funkcioniše u timu, ali i kakvo je mišljenje njegov bivši poslodavac stekao o njemu. Dakle, preporuka je sasvim prihvatljivo sredstvo koje može da vam pomogne u izboru radnika. Međutim, u tom slučaju preporuka treba da bude kvalitetna i da dolazi od osoba koje imaju lični i poslovni kredibilitet, tj. čije reči vrede i koji stoje iza svojih reči, kako biste bili sigurni u verodostojnost preporuke.
Zapošljavanje preko veze
Za razliku od objektivne preporuke, veza pri zapošljavanju se svodi na to koga vaš potencijalni saradnik poznaje, bez obzira na njegove poslovne kvalitete i šta on zapravo zna. U tom smislu, veza nije prihvatljivo sredstvo za davanje posla i u dugoročnom smislu ima samo negativne posledice i za vas i za vaš tim.
Obično je slučaj da vaš "prijatelj" poznaje vašeg budućeg radnika i da vam sugeriše da ga zaposlite, a pri tome se kandidatovi kvaliteti ne uzimaju posebno u obzir ili su oni nerealni (npr. to što rodbina kaže da je neko „dobro dete" ne govori mnogo o njegovim profesionalnim kvalitetima, a još manje to što je možda i platio da dobije posao) i razlozi za njegovo zapošljavanje su samim tim bez pokrića.
U ovom slučaju ne mora čak ni potpuno da izostane kvalitet dotičnog radnika, ali on se ne uzima suštinski u obzir pri zapošljavanju preko veze, što dovodi do postavljanja realnog pitanja - ako je kvalitetan radnik, zašto mu je potrebna veza da bi dobio posao? Možda je teško doći do posla, ali ima drugih ljudi koji to uspevaju i bez povlačenja veza. Dakle, ako se u startu neko oslanja na vezu, znači da verovatno zapravo i nije toliko dobar i pokušava prečicom da dođe do posla. A ako već pri traženju posla hvata prečicu, velike su šanse da će i na poslu manje ili više hvatati krivine, a vama to svakako ne treba. Kapitalizam sa sobom nosi jaku tržišnu konkurenciju koja vas primorava na stvaranje i održavanje što kvalitetnijeg tima ljudi. A zapošljavanje preko veze urušava tim iznutra.
Prednosti preporuke u odnosu na vezu
Radnika koji je na određenu poziciju došao regularnim putem i zahvaljujući svom znanju i sposobnostima (a dobra preporuka je pokazatelj tih kvaliteta) će i kolektiv znati da ceni jer je visoka verovatnoća da će on pokazati te svoje kvalitete u radu i opravdati svoje zapošljavanje.
Sa druge strane, šefovi "miljenici", koji su zaposleni preko veze, se uglavnom teže uklapaju u tim i teže se privikavaju na timski rad (nekada su u pitanju subjektivni razlozi za to, a ponekad i odbacivanje od strane tima). Takođe, upravo zbog načina na koji ste nekoga zaposlili tj. preko veze, uvek će se manje ili više javljati sumnja u njihove kvalitete, čak i kad nešto urade dobro. A česta je pojava i da se osobe zaposlene preko veze u startu opuste previše na poslu i ne daju svoj maksimum jer osećaju da to ni ne moraju zbog svoje „zaleđine". Samim tim, vrlo je moguće da će se navići na to da ne moraju da rade mnogo ili ne moraju da se usavršavaju, što su loše navike koje ostaju za ceo život i teško se menjaju. To naravno povratno loše utiče i na vas i vaš tim jer realno takav radnik ostvaruje lošije rezultate nego što bi inače mogao. Takođe, povratno loš uticaj za firmu je i taj što primanje ljudi preko veze urušava moral i jedinstvo tima, tako da tim zajedničkim radom ne ostvaruje onoliku sinergiju koliku bi inače mogao.
Osim toga, celu situaciju možemo posmatrati i iz etičkog ugla, gde će se većina ljudi složiti da je u principu nefer da se neko svojski trudi i zalaže u pogledu svoje karijere, a da željena pozicija pripadne nekom drugom na brzinu i preko veze. Možete dati sebi „alibi" da to rade i drugi, ali suštinski time ste samo dali sebi izgovor da krenete pogrešnim putem. Nepobitno je da ima i sigurno će uvek biti primera ljudi koje je veza progurala na visoke pozicije (jer opet - svet nikad neće biti sasvim savršen), ali pre ili kasnije, najverovatnije je da će ljudi koji funkcionišu po principu veze takvim načinom razmišljanja doći do ćorsokaka, u jednom ili više delova svog života. Jer se ne može pogrešnim putem doći do pravog cilja. Dakle, neka vam pogrešni primeri ne budu podsticaj da krenete tim putem nego upravo suprotno - neka vam to bude motiv da svojim primerom pokažete da se uspeh može postići na pravi način i da u vašoj firmi najbolji kandidat dobija radno mesto.